Pogled na meandre Zapadne Morave u Ovčarsko-kablarskoj klisuri spada u nešto najlepše što se u Srbiji može doživeti. Ovčarsko-kablarska klisura, usečena između planina Ovčara i Kablara, dugačka je oko 20 km i udaljena 18 km od Čačka. Klisura se odlikuje strmim stranama i uklještenim meandrima Zapadne Morave. Najveća dubina klisure iznosi 710 m. Reka Morava je pregrađena branama pa su formirana dva veštačka jezera na kojima postoji mogućnosti za ribolov, plivanje i vožnju čamcem.
Ovčarsko-Kablarska klisura se nalazi u zapadnom delu Srbije. Predstavlja prirodno dobro izuzetnih odlika, I kategorije i pod zaštitom je države. Prirodne lepote ovog predela i bogatstvo kulturno-istorijskih spomenika čine je izuzetno atraktivnom za posetioce. Meandri reke Zapadne Morave, beskrajno zelenilo okolnih šuma, manastiri, lekovita vodaOvčar Banje, flora i fauna, dva veštačka jezera sa mogućnošću bavljenja rekreativnim turizmom predstavljaju turističku ponudu ovog kraja. Planine Ovčar i Kablar pogodne su za planinarenje, na njima postoji 8 obeleženih planinarskih staza, tako da privlače brojne ljubitelje ovog sporta. Ovde inspiraciju za svoj rad nalaze brojni umetnici, a borave svi koji žele da priušte sebi odmor i oporavak. Ovčarsko-Kablarska klisura je prepoznatljiva po prirodnim lepotama ali i po svojim kulturno-istorijskim spomenicima. U istoriji Srbije i naroda koji je živeo vekovima na ovim prostorima manastiri su imali značajnu ulogu, ne samo u duhovnom smislu, već i u razvoju nacionalne svesti, sticanju znanja i opismenjavanju. Manastiri Ovčarsko-Kablarske klisure (Srpska Sveta Gora), predstavljaju trag jednog vremena i svaki od tih manastira (a ima ih 10) ima svoju priču vezanu za period njihovog nastajanja i postojanja na ovim prostorima. Od arhitekture, ikonostasa, sačuvanih knjiga i crkvenih predmeta može se sagledati život jednog naroda, njegovi običaji i istorijski događaji. Manastir Nikolje je u prošlosti imalo veliku pisarnicu. Najstarija, ovde sačuvana knjiga je Psaltir iz 1534. godine. Manastir Vavedenje poseduje retke stare knjige među kojima je Beogradsko četvorojevanđelje iz 1552. Štampao ga je Trajan Gundulić. Manastir Uspenije, koji se nalazi naJovanjskom brdu, na levoj obali Zapadne Morave imao je na svom posedu kulu. Služila je za odbranu od neprijatelja, imala je nekoliko spratova i podrum. U prostorijama kule pisane su i prepisivane bogoslužbene knjige. Na vrhu je bilo zvono koje je ostalim manastirima davalo znak za početak bogosluženja, ali i druga obaveštenja, posebno u slučaju opasnosti. Manastir Sretenje ima zidani ikonostas kakav nema ni jedna crkva u klisuri.
Ovčarsko – kablarska klisura
Ovčarsko – kablarska klisura predstavlja jedinstvenu morfološku celinu. Ona je usečena između planinskih masiva Ovčara i Kablara širine od 50 – 100 m. Klisura, ukupne dužine od oko 20 km, spaja čačansku sa Požeškom kotlinom. To je gorostasna i najživopisnija klisura Srbije. Odlikuje se strmim, visokim krečnjačkim stranama u kojima se zapažaju otvori nekoliko pećina, zatim uklještenim meandrima koje pravi reka Zapadna Morava i jedinstvenom florom i faunom. Dno korita Morave leži na 270 m nadmorske visine, što znači da se najviši vrh Ovčara (985 m), nalazi 710 m nad rekom – to je ujedno i najveća dubina klisure. Ovčarsko–kablarska klisura je Uredbom Vlade Republike Srbije zaštićena kao predeo izuzetnih odlika i kao prirodno dobro od izuzetnog značaja, svrstana je u "I kategoriju", a za staraoca je određena "Turistička organizacija Čačak". Ovčarsko – kablarska klisura je predeo izvanredne pejzažne raznolikosti, lepote i atraktivnosti, jedinstvena i veoma značajna kulturno-istorijska celina od devet manastira, drugim memorijalnim i sakralnim objektima i obeležjima. Osobeni naslednik geonasleđa značajan kao primer međudejstva geoloških, geomorfoloških, hidroloških procesa i pojava, područje raznovrsne i višestruko značajne flore i faune.
Biodiverzitet BILJNI SVET Preko 60 % površine (433 km2) se korisiti za razne poljoprivredne aktivnosti tako da je i flora i fauna uslovljena gajenim kulturama i životinjama, 158 km2 je slobodna površina i to su uglavnom kontinentalne listopadne šume sa proplancima sa dobrom travnatom pokrivenošću. Od šumskog drveća preovlađuju: hrast, grab, bukva, jasen, jasika, klen, lipa, topola itd. Četinari su unešeni na obronke Ovčara, Kablara i Jeljena veštačkim pošumljavanjem. Ima i nešto barskih vegetacija u priobalju Zapadne Morave i u novije vreme u zabarenim delovima jezera u Ovčarsko-Kablarskoj klisuri. Interesantan je i deo submediteranskih – balkanskih reliktnih šuma na Ovčaru i Kablaru.
ŽIVOTINJSKI SVET
Osim izrazite fragmentacije životnih staništa izazvane poljoprivrednim aktivnostima, šume i drugi ekosistemi su dodatno fragmenrirani gustom saobraćajnom infrastrukturom u drugim vidovima eksploatacije i uticaja. Od visoke divljači zastupljena je srna i divlja svinja, najmasovniji niski sisari su: zec, lisica, kuna, lasica, tvor, jazavac itd. Jako je razvijena herpeto fauna pogotovu u krševitom delu Ovčarsko kablarske klisure. Ova klisura se takođe smatra i ornitološkim parkom.
Vode HIDROGRAFSKE KARAKTERISTIKE
Od hidrografskih objekata grada Čačka najveći značaj imaju reke, jezera i termo – mineralni izvori. Sve vode na teritoriji grada pripadaju slivu Zapadne Morave. Reke. Reka Zapadna Morava nastaje spajanjem Golijske Moravice i Đetinje kod sela Leposavića u požeškoj kotlini. Odatle pa do stava sa Južnom Moravom duga je 210 km. Ali ako se za izvorišni krak usvoji njena desna sastavnica Moravica, onda je dužina njenog toka 318 km. Na teritoriji grada njena dužina iznosi oko 55 km. Zapadna Morava je leva sastavnica Velike Morave. Dubina ove reke zavisi od vodostaja, a kreće se u blizini grada od 0,4 – 2 m, a u virovima nizvodno od klisure i do 6 m. Prosečan proticaj Zapadne Morave kod Čačka iznosi oko 36 kubnih metara u sekundi. Na ulazu u grad Čačak, između požeške i čačanske kotline, reka je usekla duboku Ovčarsko-kablarsku klisuru sa uklještenim meandrima – predeo izuzetnih prirodnih odlika. Po izlasku iz klisure, Zapadna Morava postaje ravničarska reka, sa virovima i peskovito šljunkovitim obalama. Zapadna Morava na teritoriji grada, prima pretežno pritoke čija se izvorišta nalaze u predelu planina koje oivičavaju čačansku kotlinu. Najvažnije i najduže leve pritoke Zapadne Morave su: Kamenica (24 km), Čemernica (30 km), Bresnička reka (16 km), Ostrovačka reka (12 km). Sa desne strane u Zapadnu Moravu se ulivaju reke čija se izvorišta nalaze na obroncima Ovčara i Jelice, a najduže su: Ježevička reka (7 km), Pridvorička reka sa Jezdinskim potokom (6 km), Atenička reka (5 km), Trnavska reka (5 km), Slatinska reka (5 km) itd. Jezera. Na teritoriji grada Čačka, Zapadna Morava je na četiri mesta pregrađena branama iza kojih su formirana veštačka jezera. Jezero Međuvršje je najveće jezero na Zapadnoj Moravi. Nalazi se na izlazu iz Ovčarsko – kablarske klisure između brdsko-brežuljkastih oblasti Vidove (461 m) na istoku i Međuvršja (522 m) na zapadu. Jezero je nastalo pregrađivanjem betonske brane visoke 32 m, dužine 190 m. Najveća dubina jezera je 23 m, a dužina dostiže 11 km (za vreme visokog vodostaja). Desna obala jezera je pristupačnija i uređenija. Ovde je izgrađena ribolovačka staza, a pored jezera se nalaze i dva restoran – splava. Voda se iz jezera tunelom odvodi do postrojenja istoimene hidroelektrane, čija je jačina 6,8 KW. Ovčarsko – kablarsko jezero je nastalo podizanjem brane visine 12 m, a nalazi se uzvodno od železničkog mosta u Ovčar Banji. Voda ovog jezera se tunelom odovodi do hidrocentrale "Ovčar Banja". Posle prolaska kroz turbine voda se betonskim kanalom pored naselja Ovčar Banje vraća u korito Zapadne Morave. Elektrana je pod zemljom; puštena u pogon 1957. godine. Zbog velikog zasipanja nanosom jezero je izgubilo prvobitan značaj. Zapremina jezera se smanjuje te postaje manje značajno za proizvodnju energije i turizam. Jezero Parmenac je izgrađeno na Zapadnoj Moravi blizu sela Parmenac. Ovo veštačko jezero izgrađeno je radi navodnjavanja plodnih obradivih površina, ali svoju pravu funkciju nema zbog velikog zasipanja nanosom, dok sistem za navodnjavanje ne funkcioniše. Jezero u samom gradu izgrađeno je u okviru Sportskog Centra "Mladost". Osnovna namena ovog jezera pri izgradnji je bila za kupanje, sportove na vodi, rekreaciju i zabavu. Pored obale se nalazi uređena plaža. Termo – mineralni izvori. Na teritoriji grada javljaju se i veoma retki mineralni izvori. Mineralni izvori sa lekovitim svojstvima pružaju osnovu za razvoj zdravstveno – lečilišnog i rekreativnog turizma. U eksploataciji su mineralne vode na teritoriji tri banje: Ovčar Banja, Gornja Trepča i Slatinska banja. Gornja Trepča ("Atomska banja") se nalazi u supodini planina Bukovika i Vujna i u priobalju termalnog vodotoka Banja, na 460 m nadmorske visine. U većem erozivno-tektonskom proširenju izgrađeno je Lečiličte "Gornja Trepča". Na ovom sektoru u magmatskim stenama postoje izdašni potencijali geotermalne energije. Na to nam ukazuju i tri izvora lekovite vode. Svi izvori su istog porekla i sličnog hemijskog sastava. Temperatura vode kreće se od 26° – 30 °C. Fizičko hemijska analiza mineralne vode ukazuje na najveće prisustvo kalcijuma, magnezijuma, natrijuma i kalijuma, sulfata i hlora. Zastupljeno je mnoštvo minerala: olova, bakra, hroma, radona, radijuma. U lekovitom blatu Gornje Trepče ima rubidijuma, litijuma, cezijuma. Lekoviti mineralni izvori Ovčar Banje potiču iz dubinskih tektonskih razloma, koji se izlivaju u nanosu banjske ravni. Mineralna voda Ovčar Banje ima temperaturu od 35°C do 38°C. Lekovite komponente mineralne vode su: makroelementi - kalcijum i natrijum i mikroelementi – kalijum, litijum, stroncijum, barijum, jod, brom, fosfor, fluor. Po sastavu ova mineralna voda je jodna i slabo sumporovita. Ovčar Banja se nalazi u Ovčarsko-kablarskoj klisuri, 18 km zapadno od Čačka na putu Čačak – Užice. Smešteno je u omanjem morfotektonskom proširenju, na ušću Banjskog potoka u Zapadnu Moravu, na nadmorskoj visini od 278 m. U okruženju banje je deset manastira – "Mala srpska sveta gora". Slatinska banja se nalazi u selu Slatini na padini planine Jelica, 17 km od Čačka. Izvor joj je u koritu Banjske reke. Uvršćena je u red sumporovitih voda koja imaju karakter slabih alkalnih voda. Spada u kategoriju "divljih banja" jer nije uređena da bi mogla da funkcioniše kao lečilište.
ZEMLJIŠTE
Pedološki sastav na teritoriji grada je raznovrstan. Najviše su zastupljena: aluvijalna zemljišta, smonice, gajnjače i parapodzoli. Aluvijalna zemljišta su nastala nanosima reka, a zastupljena su u čačanskoj kotlini pored reke Zapadne Morave. Bogata su humusom (ilovasti aluvijum) na prostoru koji predstavlja najplodniji deo ove kotline. Smonice se javljaju na brežuljkastim terenima oboda čačanske kotline ispod 400 m. Ova plodna zemljišta, nastala su raspadanjem jezerskih sedimenata, a pogodna su za uzgajanje većine ratarskih kultura, povrća, voća i vinove loze. Gajnjača je zastupljena iznad pojasa smonice i manje je plodnosti od prva dva tipa zemljišta. Nastala su procesom ogajnjačavanja već postojećih tipova zemljišta (smonice i drugih) i na njoj dobro uspevaju koštičavo voće i vinova loza. Parapodzolasto zemljište zauzima manje površine na zaravnjenim i blago talasastim oblicima reljefa. Pretežno se koriste kao njivska zemljišta i livade. U višim predelima na njoj je zastupljena šumska vegetacija.