Manastiri
Ovčarsko-Kablarska klisura, srpska Sveta Gora, nalazi se u centralnom delu Srbije, samo 25 kilometara od “Vajata”, i pod zaštitom je države.
Prirodne lepote ovog predela i bogatstvo kulturno-istorijskih spomenika čine je izuzetno atraktivnom za posetioce. Meandri reke Zapadne Morave, beskrajno zelenilo okolnih šuma, manastiri i veštačka jezera predstavljaju turističku ponudu ovog kraja.
U ovoj klisuri unedrilo se 12 svetinja. Na levoj strani zapadne Morave, pod Kablarom su manastiri: Blagoveštenje, Ilinje, Jovanje, Nikolje i Uspenje, a pod Ovčarom su: Vavedenje, Vaznesenje, Preobraženje, Svete Trojica i Sretenje.
Ilinje je jedini neobnovljen manastir, dok ostali žive istinsku renesansu pravoslavlja – ispunjeni monaškim molitvama, a mesta su hodočašća vernika i turista.
Pored manastira, u istom prostoru nalaze se još dva svetilišta: crkva Svetog Save i pećina Kađenica, svojevrsni sakralno-memorijalni objekat.
Manastir Blagoveštenje
Nalazi se odmah iznad Ovčar Banje, u podnožju Kablara. Pretpostavlja se da potiče iz doba slavnih Nemanjića. Veći deo svoje istorije, ovaj manstir je bila „živa“ crkva sem u vreme kada je zbog svoje trošnosti morala biti napuštena. U XIX veku Joakim Vujić je zatiče spaljenu od Turaka, a u novije vreme je bila ugrožena izgradnjom tunela za elektranu odmah ispod manastira i tunelom za železnicu u blizini.U njemu je svojevremeno zamonašen Patrijarh Pavle.
Manastir Uspenje
Nalazi se 200 metara iznad manastira Jovanje. Posvećen je Uspenju Presvete Bogorodice. Na ovom mestu je nekada postojala kula sa zvonikom visoka oko 30 metara. Sa nje se javljao početak liturgijesvim ovčarskim manastirima u vreme kada je Jovanje bilo lavra. Kažu da se zvono sa te kule čulo u Čačku udaljenom 16 km. Pretpostavlja da su kulu porušili Turci istovremeno kada i Jovanje. Vladika Nikolaj na om mestu zatekao je samo ruševine. Po njegovoj želji izgrađena je nova crkva manastira Uspenja, 1939. godine, kao verna kopija crkve Sv. Caru Konstantinu i Jeleni u Ohridu. Prvobitni ikonostas uništili su Bugari 1943. godine. Manastir je ponovo obnovljen 1998. godine, a 2004. je nastanjen monahinjama.
Manastir Jovanje
Niko sa sigurnošću ne može reći kada je ko je i kada sagradio Jovanje. Stara crkva posvećena Svetom Jovanu potopljena je 1954. godine prilikom gradnje hidroelektrane. Jovanje je često bilo rušeno. U XIX veku od manastira su postojale samo ruševine. Po legendi, Gospod se u snu javio dečaku čobaninu govoreći mu da ode na Jovanjsko brdo i potraži manastir gde će naći zlato za njegovu obnovu. Čobanin je poverio svoj san vladiki Nikiforu koji mu nije poverovao. Uskoro, oslobađajući zaglavljenu nogu svoje koze, dečak pronalazi ćup sa zlatom i vladika mu daje blagoslov za obnovu manastira. Ovaj dečak život je kasnije psvetio Gospodu. Bio je iguman sve do svog upokojenja. Iz napisa sa njegove nadgrobne ploče saznajemo da je Jovanje ležalo u ruševinama još od Kosovske bitke, što znači da je postojalo pre 1389. godine
Manastir Ilinje:
nalazi se u neposrednoj blizini Ovčar Banje, iznad manastira Blagoveštenje.
Nevelika crkva, okružena gustom četinarskom šumom, podignuta je 1938. godine na temeljima starog manastira.
Obnovu ovog manastira započeo je Sveti Nikolaj Velimirović. Ilinje slavi Ilindan (2. avgust). Tog dana održavaju se veliki sabori kod manastira Ilinje, i u samoj Ovčar Banji.
.
Manastir Nikolje:
manastir Nikolje, sa crkvom Sveti Nikolje, nalazi se obali Zapadne Morave, pod Kablarom. Nikolje se prvi put spominje 1489. godine, pa se pretpostavlja da bi on mogao biti najstariji ovčarsko-kablarski manastir. Po predanju, manastir su podigli svetogorski kaluđeri koji su se povukli. Priprata je živopisana 1637. godine, a naos 1697. godine. ispred Katalona ili posle Maričke bitke. U manastiru je očuvan veći broj rukopisnih knjiga. Pored Morave se nalazi konak koji je sagradio knez Miloš Obrenović.
.
Manastir Vavedenje:
manastir Vavedenje, sa crkvom Vavedenje presvete Bogorodice, nalazi se na desnoj obali Zapadne Morave.
Po legendi, ovaj manastir su podigli Simeon Nemanja i njegov sin Sveti Sava. Prvi put se pominje 1452. godine, a obnovljen je 1797. godine.
Poseduje retke stare knjige među kojima i Beogradsko četvorojevanđelje, štampano 1552. godine.
.
Manastir Preobraženje:
stari manastir Preobraženje Gospodnje nalazio se na levoj obali Zapadne Morave. Prvi put se pominje između 1528. i 1530. Međutim, srušen je 1911. godine zbog izgradnje pruge. Sadašnji manastir nalazi se, za razliku od starog, na desnoj obali Zapadne Morave.
Sadašnji manastir Preobraženje sagrađen je 1938. godine i nalazi se na desnoj obali Zapadne Morave. Po blagoslovu episkopa Nikolaja, život u ovom manastiru je organizovan po svetogorskom pravilu, što znači da nema ni parohiju niti imovinu, već mu je uloga misionarska.
.
Manastir Svete Trojice: usred divljine, u tišini, koja je potrebna za duboku i stalnu molitvu, na padinama Ovčara, nalazi se manastir Svete Trojice. Najstariji pisani pomen o manstiru potiče iz 1594/95. godine.
Crkva je jednobrodna građevina, primetan je uticaj raške graditeljske škole. Po arhitekturi je najlepši od svih manastira u Ovčarsko-Kablarskoj klisuri.
.
Manastir Sretenje:
od svih manastira Ovčarsko-Kablarske klisure nalazi na najvećoj nadmorskoj visini (600 m). Prvi pomen koji je o njemu sačuvan potiče iz 1623. godine i odnosi se na njegovo rušenje. Obnovljen je 1818. godine.
Hram je živopisan 1844. godine u vreme užičkog episkopa Nićifora Maksimovića i knjaza Aleksandra Karađorđevića.
Manastirski kompleks je 1845. godine opasan zidom.
.
Crkva posvećena Svetom Savi:
pod starim liticama Kablara, ispod jedne stene u malom udubljenju kamena, izvire voda koja se tu zadržava i pravi mali rezervoar zapremine dve, tri litre. Ta voda ne otiče, ali je uvek ima i kada se uzima u velim količinama. Ovu vodu narod zove “vodica Svetog Save” i veruje se da je ona čudotvorna.
Kod izvora je 1938. godine podignuta crkvica posvećena Svetom Savi.
.
Pećina Kađenica:
dobila je ime po jednom nemilom događaju u vreme Hadži Prodanove bune. Naime, narod je izbegao u ovu pećinu, ali su je Turci pronašli, na ulaz natrpali slame i granja i zapalili, tako da se narod u pećini ugušio.
Godine 1940. kosti su prikupljene i sahranjene u istoj pećini, u dva kamena sarkofaga u oltarskoj apsidi, u kojoj je izrađeno Hristovo raspeće.
.